Kratak uvod u bežičnu pristupnu tačku.

Kratak uvod u bežičnu pristupnu tačku.

1. Pregled

Bežična pristupna tačka (Bežična pristupna tačka), odnosno bežična pristupna tačka, koristi se kao bežični prekidač bežične mreže i predstavlja jezgro bežične mreže. Bežična pristupna tačka je pristupna tačka za bežične uređaje (kao što su prenosivi računari, mobilni terminali itd.) za ulazak u žičanu mrežu. Uglavnom se koristi u kućama, zgradama i parkovima sa širokopojasnim pristupom, a može pokriti od desetina do stotina metara.

Bežična pristupna tačka (AP) je naziv sa širokim rasponom značenja. Ne uključuje samo jednostavne bežične pristupne tačke (Wireless AP), već i opći termin za bežične rutere (uključujući bežične gateway-e, bežične mostove) i druge uređaje.

Bežična pristupna tačka (AP) je tipična primjena bežične lokalne mreže. Bežična pristupna tačka (AP) je most koji povezuje bežičnu i žičanu mrežu i predstavlja osnovnu opremu za uspostavljanje bežične lokalne mreže (WLAN). Omogućava funkciju međusobnog pristupa između bežičnih uređaja i žičanih LAN mreža. Uz pomoć bežičnih pristupnih tačaka, bežični uređaji unutar dometa signala bežičnih pristupnih tačaka mogu međusobno komunicirati. Bez bežičnih pristupnih tačaka, u osnovi je nemoguće izgraditi pravu WLAN mrežu koja može pristupiti internetu. Bežična pristupna tačka u WLAN mreži je ekvivalentna ulozi bazne stanice koja predaje u mobilnoj komunikacijskoj mreži.

U poređenju sa arhitekturom žičane mreže, bežična pristupna tačka (AP) u bežičnoj mreži je ekvivalentna čvorištu (hub) u žičanoj mreži. Može povezati različite bežične uređaje. Mrežna kartica koju koristi bežični uređaj je bežična mrežna kartica, a prenosni medij je vazduh (elektromagnetni talasi). Bežična pristupna tačka (AP) je centralna tačka bežične jedinice i svi bežični signali u jedinici moraju proći kroz nju radi razmjene.

Bežična pristupna tačka povezuje žičanu mrežu i bežične uređaje

2. Funkcije

2.1 Povežite bežično i žičano
Najčešća funkcija bežične pristupne tačke je povezivanje bežične i žičane mreže i omogućavanje međusobnog pristupa između bežičnog uređaja i žičane mreže. Kao što je prikazano na slici 2.1-1.
Bežična pristupna tačka povezuje žičanu mrežu i bežične uređaje

2.2 WDS
WDS (Wireless Distribution System), odnosno sistem distribucije bežičnih hotspot tačaka, posebna je funkcija bežičnih pristupnih tačaka i bežičnih rutera. To je vrlo praktična funkcija za ostvarivanje komunikacije između dva bežična uređaja. Na primjer, ako postoje tri susjeda, svako domaćinstvo ima bežični ruter ili bežičnu pristupnu tačku koja podržava WDS, tako da bežični signal može biti pokriven u tri domaćinstva istovremeno, što međusobnu komunikaciju čini praktičnijom. Međutim, treba napomenuti da su WDS uređaji koje podržava bežični ruter ograničeni (obično se može podržati 4-8 uređaja), a WDS uređaji različitih marki također se mogu propustiti povezati.

2.3 Funkcije bežične pristupne tačke

2.3.1 Relej
Važna funkcija bežične pristupne tačke je relej. Takozvani relej služi za pojačavanje bežičnog signala između dvije bežične tačke, tako da udaljeni bežični uređaj može primiti jači bežični signal. Na primjer, pristupna tačka je postavljena u tački a, a bežični uređaj se nalazi u tački c. Udaljenost između tačke a i tačke c je 120 metara. Bežični prijenos signala od tačke a do tačke c je znatno oslabljen, tako da tačka može biti udaljena 60 metara. Postavite bežičnu pristupnu tačku kao relej u tačku b, tako da se bežični signal u tački c može efikasno pojačati, čime se osigurava brzina prijenosa i stabilnost bežičnog signala.

2.3.2 Premošćivanje
Važna funkcija bežične pristupne tačke je premošćivanje. Premošćivanje služi za povezivanje dvije bežične krajnje tačke pristupne tačke kako bi se ostvario prijenos podataka između dvije bežične pristupne tačke. U nekim scenarijima, ako želite povezati dvije žičane lokalne mreže (LAN), možete odabrati premošćivanje putem bežične pristupne tačke. Na primjer, u tački a nalazi se žičana lokalna mreža sastavljena od 15 računara, a u tački b nalazi se žičana lokalna mreža sastavljena od 25 računara, ali udaljenost između tačaka ab i ab je vrlo velika, veća od 100 metara, tako da nije prikladno povezivanje kablom. U ovom trenutku možete postaviti bežičnu pristupnu tačku u tački a i tački b i uključiti funkciju premošćivanja bežične pristupne tačke, tako da lokalne mreže u tačkama ab i ab mogu međusobno prenositi podatke.

2.3.3 Režim glavnog-podređenog uređaja
Druga funkcija bežične pristupne tačke je "master-slave način rada". Bežična pristupna tačka koja radi u ovom načinu rada bit će smatrana bežičnim klijentom (kao što je bežična mrežna kartica ili bežični modul) od strane glavne bežične pristupne tačke ili bežičnog rutera. Pogodno je za upravljanje mrežom da upravlja podmrežom i ostvari vezu od tačke do više tačaka (bežični ruter ili glavna bežična pristupna tačka je jedna tačka, a klijent bežične pristupne tačke je više tačaka). Funkcija "master-slave načina rada" se često koristi u scenarijima povezivanja bežične LAN i žičane LAN mreže. Na primjer, tačka a je žičana LAN mreža sastavljena od 20 računara, a tačka b je bežična LAN mreža sastavljena od 15 računara. Tačka b već ima bežični ruter. Ako tačka a želi pristupiti tački b, možete dodati bežičnu pristupnu tačku u tački a, povezati bežičnu pristupnu tačku sa prekidačem u tački a, a zatim uključiti "master-slave način rada" bežične pristupne tačke i bežičnu vezu u tački b. Ruter je povezan i u ovom trenutku svi računari u tački a mogu se povezati sa računarima u tački b.

3. Razlike između bežične pristupne tačke i bežičnog rutera

3.1 Bežična pristupna tačka
Bežična pristupna tačka (AP), odnosno bežična pristupna tačka, je jednostavno bežični prekidač u bežičnoj mreži. To je pristupna tačka za korisnike mobilnih terminala za pristup žičanoj mreži. Uglavnom se koristi za kućnu širokopojasnu vezu i implementaciju internih mreža u preduzećima. Domet bežične pokrivenosti je od desetina do stotina metara, a glavna tehnologija je 802.11X serija. Općenito, bežične pristupne tačke (AP) također imaju klijentski način rada pristupne tačke, što znači da se bežične veze mogu uspostaviti između pristupnih tačaka, čime se proširuje pokrivenost bežične mreže.

Budući da jednostavna bežična pristupna tačka (AP) nema funkciju usmjeravanja, ona je ekvivalentna bežičnoj sklopki i pruža samo funkciju bežičnog prijenosa signala. Njen princip rada je primanje mrežnog signala koji se prenosi upredenom paricom, a nakon što ga bežična AP obradi, pretvara električni signal u radio signal i šalje ga kako bi se formirala pokrivenost bežične mreže.

3.2Bežični ruter
Proširena bežična pristupna tačka (AP) je ono što često nazivamo bežičnim ruterom. Bežični ruter, kao što mu i samo ime govori, je ruter sa funkcijom bežičnog pokrivanja, koji se uglavnom koristi za korisnike za surfanje internetom i bežično pokrivanje. U poređenju sa jednostavnom bežičnom pristupnom tačkom, bežični ruter može ostvariti dijeljenje internet veze u kućnoj bežičnoj mreži putem funkcije usmjeravanja, a također može ostvariti bežični dijeljeni pristup ADSL-u i širokopojasnom internetu u zajednici.

Vrijedi spomenuti da se bežični i žični terminali mogu dodijeliti podmreži putem bežičnog rutera, tako da različiti uređaji u podmreži mogu praktično razmjenjivati ​​podatke.

https://www.softeloptic.com/swr-5ge3062-quad-core-arm-5ge-wireless-router-ax3000-wifi-6-router-product/

3.3 Sažetak
Ukratko, jednostavna bežična pristupna tačka (AP) je ekvivalentna bežičnom prekidaču; bežični ruter (proširena bežična AP) je ekvivalentan funkciji "bežična AP + ruter". U smislu scenarija korištenja, ako je kuća već povezana na internet i samo želite omogućiti bežični pristup, onda je dovoljan odabir bežične AP; ali ako kuća još nije povezana na internet i trebamo se povezati na bežični pristup internetu, onda je u ovom trenutku potrebno odabrati bežični ruter.

Osim toga, sa stanovišta izgleda, dva su u osnovi slične dužine i nije ih lako razlikovati. Međutim, ako se bolje pogleda, i dalje se može vidjeti razlika između njih dva: to jest, njihovi interfejsi su različiti. Bežična pristupna tačka (jednostavnog tipa) obično ima žičani RJ45 mrežni port, port za napajanje, port za konfiguraciju (USB port ili konfiguracija putem WEB interfejsa) i manje indikatorskih lampica; dok bežični ruter ima četiri dodatna žična mrežna porta, osim jednog WAN porta koji se koristi za povezivanje sa mrežnom opremom višeg nivoa, a četiri LAN porta se mogu ožičiti za povezivanje sa računarima u intranetu, i ima više indikatorskih lampica.


Vrijeme objave: 19. april 2023.

  • Prethodno:
  • Sljedeće: